HIC http://www.made-in-croatia.com.hr/
HIC-komentari


zlatnici i srebrnjaci, idealna poklon

Hrvatski šah, set

ATZENA maslinova ulja

 

28.siječnja 2021.
KOMENTIRA: ANTE BELJO
Nekažnjeni zločini se vraćaju kao bumerang

Ante Beljo

 O pokušaju reokupacije Banovine 2020. – 2021. drugim sredstvima i metodama danas od istih aktera iz 1990. – 1991., dakle poslije trideset godina, dobro je podsjetiti se na događaje iz već prilično dalekog vremena.

KOS – KOG u Banovini 1990. – 1991.

Najbolje očitovanje o tim zbivanjima dokumentirano je u Presudi Vojnog suda u Karlovcu od 18. siječanja 1995. godine. Donosimo dijelove iz teksta presude:

REPUBLIKA HRVATSKA VOJNI SUD U KARLOVCU Broj: K – 334/94-9

P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE

Vojni sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od suca Mladena Kosijer, kao predsjednika vijeća, te Zvonimira Matan i Marijana Janjac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Tonke Rendulić, u krivičnom predmetu protiv okr. VasiIjević Aleksandra i dr., radi kriv. djela iz čl. 231.st.l. KZ RH-a i dr., nakon glavne i javne rasprave, zakazane povodom optužnice Vojnog tužiteljstva Karlovac br. KT-255/94 od 14. prosinca 1994.god., dovršene dana 18. siječnja 1995.god., a koja je provedena u prisutnosti VT Klc. Zdravka Car, te u odsutnosti svih okrivljenika a uz prisutnog branitelja po službenoj dužnosti Dubravka Čunka, odvjetnika iz Karlovca,

presudio je:

I-okr. VASILJEVIĆ ALEKSANDAR, sin Radoslava, rođ. 8.7.1938. god. u Kragujevcu,
Srbija, sada nepoznatog prebivališta, general, Srbin,
II-okr. SMILJANIĆ DUŠAN, sin Nikole, rođ. 6.3.1947. u Krbavi, općina Korenica, s
posljednjim prebivalištem u Zagrebu, Fra Filipa Grabovca 1., časnik JA, potpukovnik, Srbin,
III-okr. KNEŽEVIĆ ČEDO, sin Tome, rođ. 5.7.1951.god. u Škanaliji, općina Dvor, RH,
s posljednjim prebivalištem u Zagrebu, Trnje, Grada Vukovara 340., kapetan JA, Srbin,
IV-okr. GLEDIĆ VUKASIN, sin Steve, rođ.3.1.1951.god. u Boviću, općina Vrginmost,
major JNA, Srbin,
V-okr. JURAN MIROSLAV, sin Mije, rođ. 30.4.1962.g. u Velikoj Gorici, gdje i prebiva,
Kralja Tomislava 43., Hrvat kapetan JA, drž. RH,
VI-okr. TESLIĆ MILAN, sin Milana, rođ.24.5.1956.god. u Gornjoj Rogatici, općina
Bačka Topola, s posljednjim prebivalištem u Karlovcu, V. Nazora 18/B, kapetan, Srbin,
VII-okr. BORIĆ MILAN, sin Bože, rođ. 10.9.1952.g. u Babinom Potoku, općina Otočac,
sa posljednjim prebivalištem u Karlovcu, Kralja P. Krešimira IV br.2., stariji vodnik JA? Srbin,
VIII-okr. KLIPA MILE, sin Rade, rođ.3.7.1947.g. u Klipinom Brdu, Općina Karlovac, s
posljednjim prebivalištem Karlovcu, Kalnička br. 3, Srbin, drž. RH,
IX-okr. MALOBABIĆ SLAVKO, sin Rade, rođ. 24.12.1951.g. u Ajdovščini, Republika
Slovenija, s posljednjim prebivalištem u Zagrebu, R. Koraća kbr. 10., dipl. politolog, Srbin
X-okr. AJDINOVIĆ PETAR, zv. „Pero“, sin Proke i Evice rođ. Gagić, rođ. 28.4.1952.god.u
Boviću, općina Vrginmost, pukovnik JA, Srbin,
XI-okr. KRNJETA MILOŠ, sin Milana i Stane rođ. Martinović, rođ. 24.4.1950.g. u
Maljevcu, općina Slunj, potpukovnik JA, Srbin,

Krivi su što su :

I-okr. ALEKSANDAR VASILJEVIĆ,
X-okr. DUŠAN SMILJANIĆ i
III-okr. ČEDO KNEŽEVIĆ

1) krajem 1990.god. i početkom 1991.god. u Zagrebu, s namjerom da bi proveli plan zvan „Proboj 1“, koji je sačinjen radi ostvarenja „Memorandumskog programa“ i stvaranja Velike Srbije u koju bi se uključili i dijelovi teritorija Republike Hrvatske, a koristeći okolnost da su kao pripadnici Vojne sigurnosti mogli djelovati mirno redovnih linija zapovjedanja tadašnje „JNA“, I-okr. Aleksandar Vasiljević pripadnik „Uprave bezbednosti SSNO“ bivše SFRJ, osnovao je uz pomoć II-okr. Dušana Smiljanić i III-okr. Čede Knežević koji su obojica pripadali službi sigurnosti tajno van okvira redovnih postrojbi, posebnu „grupu za sigurnost“ i to od pripadnika vojne službe sigurnosti i njihovih suradnika, a zatim su u ovu grupu uključili IV-okr. Vukašina Gledić, V-okr. Miroslava Juran, VI-okr. Milana Teslić, VII-okr. Milana Borić, VIII-okr. Milu Klipa, IX-okr. Slavka Malobabić, X-okr. Petra Ajdinović i XI-okr. Miloša Krnjeta, tako da su pojedini članovi te „grupe za sigurnost“ bili zaduženi za određena područja Banije, Korduna i Like, koja su planirali odvojiti od Republike Hrvatske, time da na tim područjima među stanovništvom srpske nacionalnosti stvore nelegalnu strukturu civilne vlasti, pronađu i uvježbaju vojne zapovjednike, pomognu pri osnivanju vojnih postrojbi i da naoružaju te postrojbe i zatim oružanim putem ta područja osvoje i odvoje od Republike Hrvatske, pa su članovi te „grupe za sigurnost“ i pristupili provođenju plana, dakle, stvorili udruženje osoba radi vršenja kaznenih djela iz čl. 231- KZRH-a,

2) krajem 1990.god. i početkom 1991.god., nakon što su ih u Zagrebu II-okr. Smiljanić Dušan i III-okr. Knežević Čedo upoznali sa svrhom plana „Proboj 1“, opisanim pod pod toč. 1), i sa njihovim zadaćama, pristupili tajnoj organizaciji tzv. „grupe za sigurnost“ i u njezinom okviru pristupili izvršenju pojedinih zadaća, dakle, postali pripadnicima udruženja, radi vršenja kaznenih djela iz čl. 231. KZRH-a,

(...)

3) u drugoj polovici 1991.god., a nakon stvaranja „grupe za sigurnost“ na način opisan pod toč. 1), i stvaranja široke mreže suradnika, II-okr. Smiljanić Dušan preuzeo je zapovjedništvo nad „grupom za sigurnost“, te prešao na područje Bihaća, dok je III-okr. Knežević Čedo kao njegov zamjenik najprije iz Zagreba, a zatim i iz Bihaća koordinirao provođenje daljnjih faza plana zv.“Proboj 1“, kako bi se ilegalno naoružali njihove pristaše u Republici Hrvatskoj, dok su IV - XI okrivljeni pristupili izvršenju pojedinih dijelova plana, pa je tako IV-okr. Gledić Tukašin dovozio naoružanje na područje Vojnića i Vrginmosta, V-okr. Juran Miroslav na područje Dvora na Uni i Kostajnice, VI-okr. Teslić Milan i VII-okr. Borić Milan na područje Jasenka, Partizanske Drežnice i Plaškog, VIII-okr. Klipa Mile na područje Vrginmosta, IX-okr. Malobabić Slavko, X-okr. Ajdinović Petar i XI-okr. Krnjeta Miloš na područje Plitvica, Titove Korenice i Vrhovina, nakon čega je „Zonski štab za Liku“ kojeg su formirali uz tzv. „Službu državne bezbednosti Krajine“, a u kojem su bili njihovi suradnici započeo sa oružanim napadima na pripadnike legalne vlasti Republike Hrvatske na područje Banije, Luke i Korduna, pri čemu su srbočetničke formacije okupirale dijelove teritorija na liniji „Rijeka kupa - rijeka Korana - Kapela Lički Osik,- Gračac - Maslenica“, dok je hrvatsko pučanstvo ubijeno i istjerivano sa svojih domova, a sve sa ciljem da se pojedini dijelovi teritorija Republike Hrvatske odvoje radi oživotvorenja velikosrpske ideje o stvaranju tzv. „Velike Srbije dakle, pokušali upotrebom sile otcijepiti dio teritorija Republike Hrvatske,
(...)

4. Tokom 1991.god., van postojećih vojnih i civilnih obavještajnih i kontraobavještajnih službi bivše SFRJ organizirali široku mrežu suradnika koje su držali „na vezi“ kao pripadnici vojne sigurnosti vojske tzv. „SRJ“ i nakon 8. listopada 1991.god., pa su tako držali u suradničkom odnosu II-okr. Smiljanić Dušana, i III-okr. Knežević Čedu, Božanić Boška, tadašnjeg predsjednika S0 Korenica i Martić Milana ministra Unutarnjih poslova tzv. „SAO Krajine“, VI-okr. Teslić Milana, Trbović Đuru, predsjednika MZ Drežnica i VII-okr. Borić Milana, Medaković Nikolu predsjednika MZ Plaški, preko kojih su prikupljali podatke o stanju sigurnosti na tom teritoriju, dakle, za stranu organizaciju stvarali obavještajnu službu u Republici Hrvatskoj i njome rukovodili…

Poslije saslušanja svjedoka i utvrđivanja činjeničnog stanja te uvida u izvode iz KE (listovi 127-131), te u Zapisnike o predaji oružja (173-183), te dopisa PU Rijeka (215) Vojni sud Republike Hrvatske okrivljenima je izrekao kazne…

Prema navedenim točkama optužnica; 1, 2, 3, 4 izrečenim u presudi,

Osuđeni su

I-okr. VASILJEVIĆ ALEKSANDAR
Za djelo opisano pod toč. 1) temeljem čl. 241. st. 1. KZRH-a na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina,

Ostali iz optužnice: II -okr. SMILJANIĆ DUŠAN, III-okr. KNEŽEVIĆ ČEDO, IV-okr. GLEDIĆ VUKAŠIN, V-okr. JURAN MIROSLAV, VI-okr. TESLIĆ MILAN, VII-okr. BORIĆ MILAN, VIII-okr. KLIPA MILE, IX-okr. MALOBABIĆ SLAVKO, X-okr. AJDUKOVIĆ PETAR, XII-okr. KRNJETA MILOŠ, svaki od njih osuđen je su na kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina.

U obrazloženju presude na stranici 6, 7, 8 i 9 između ostalog piše:


… Kako je glavna rasprava vođenja u odsutnosti okrivljenika, te isti nisu dali svoje obrane, u dokaznom postupim, a radi utvrđenja činjeničnog stanja pročitani su iskazi svjedoka Čandić Mustafe, Platiša Slobodana, Radojčić Radenka, Trbović Đure, Talagić Amirudina, Kramarić Paje, Mirosavljević Mlađe, Popović Zorana, Gaće Ivice, Kunić Maria, Stipanović Anđelka, Galić Nikole, Obajdin Mirka, te izvršen uvid u izvode iz KE (listovi 127-131), te u Zapisnike o predaji oružja (173-183), te dopis PU Rijeka (215).

Na osnovi ovako provedenog postupka utvrđeno je da su okrivljenici počinili utužena krivična djela.

Donosimo svjedočenje Mustafe Čandića - sa stranice 7

Svjedok Čandić Mustafa je iskazao da se u bivšoj „JNA“ nalazio sve do 1.4.1992.god. u činu majora. U KOG-u (kontra-obavještajna grupa) nalazio se od 1988.god. sve do napuštanja tzv. „JNA“, a ta grupa je bila u sastavu odjeljenja bezbednosti ratnog vazduhoplovstva i protuvazdušne obrane. Centrala KOG-a nalazila se u Zemunu u zgradi Komande RV i PVO JNA. Uprava bezbednosti JNA objedinjavala je, koordinirala rad svih obavještajnih i kontraobavještajnih službi JNA. Poznato mu je iz neposrednih saznanja da je tokom 1990.god. ili početkom 1991.god. načelnik Uprave bezbednosti JNA bio I-okr. Aleksandar VasiIjević - general major. Tokom svog rada upoznao je II-okr. SmiIjanić Dušana, III-okr. Knežević Čedu, IV-okr. Gledić Vukašina, V-okr. Juran Miroslava, VIII-okr. Klipa Milu, IK-okr. Malobabić Slavka.

Na osnovu svog operativnog rada saznao je da su tajno pored redovnog ustrojstva JNA, u cilju ostvarenja „Memorandumskog programa“ i stvaranja „Velike Srbije“ sačinjeni planovi tzv. „Proboj 1“, „Proboj 2“ i „Proboj 3“ sa zadatkom i ciljem naoru¬žavanja stanovništva srpske nacionalnosti, stvaranja ilegalne civilne vlasti, pronalaženja ilegalnog vojnog zapovjedništva, naoružavanja vojnih postrojbi, suradničke mreže i tome slično, na djelovima Republike Hrvatske i BIH. Za ostvarivanje tih planova, osnovane su operativne grupe.

Iskazao je da je plan „Proboj 1“ sačinjen za Baniju, Liku i Kordun, te za zapadnu Bosnu, plan „Proboj 2“ za područje Istočne Slavonije, a plan „Proboj 3“ za Hercegovinu. Izvršavanjem svih tih planova koordinirao je I-okr. Vasiljević Aleksandar. Svi planovi su išli mimo redovnog ustrojstva JNA i ustrojstva Službi sigurnosti, te redovnog izvještavanja. Radi provođenja u život plana „Proboj 1“, operativnu grupu su sačinjavali II-okr. Smiljanić Dušan, kao zapovjednik grupe, III-okr. Knežević Čedo kao njegov zamjenik, te operativni IV-okr. Gledić Vukašin, V-okr. Juran Miroslav i IX-okr. Malobabić Slavko, a pored njih tu su bili još Platiša Slobodan, Slavulj Ljubiša, Ljubišić Milan i Balan Miroslav, koliko je njemu poznato. U svezi podjele naoružanja srpskom pučanstvu na područje Like, Banije, Korduna i Zapadne Bosne, tvrdi da mu je III-okr. Knežević Čedo govorio da se o tome vode točne evidencije kome se i što daje i da se cijela operacija odvija po točno utvrđenom planu sa potrebnom dokumentacijom kome se što i kako dijeli. Baš u vrijeme kada se nalazio u Bihaću u rujnu 1991.god. II-okr. Smiljanić Dušan i III-okr. Knežević Čedo pisali su službeni izvještaj o dijelu realiziranog plana „Proboj 1“ koji je išao direktno na I-okr. Vasiljević Aleksandra. To mu je poznato obzirom da je bio prisutan kada je izvještaj diktiran daktilografu Ljubišić Milanu. Potpunu metodologiju i tehničku stranu podjele naoružanja srpskom pučanstvu ne zna, ali mu je poznato da su u podjeli naoružanja sudjelovali lokalni funkcioneri, stranke SDS, pojedinih mjesta Like, Banije, Korduna i Zapadne Bosne, koji su dolazili kod II-okr. Smiljanića i III- okr. Kneževića sa spiskovima naoružanje za pojedina mjesta.

Također je iskazao da je u razgovorima sa III-okr. Knežević Čedom utvrdio da nije zadatak operativne grupe bilo samo naoružavanje srpskog pučanstva, već i organizacija suradnika od lokalnih političkih sljedbenika, stvaranje i organizacija cjelokupne ilegalne vlasti, koja bi u datom momentu preuzela ukupnu vlast u ruke.

Platiša Slobodan je iskazao da je tokom svog rada osobno upoznao sve okrivljenike, osim I-okr. Vasiljević Aleksandra, s kojim nije osobno nikada dolazio u kontakt. Što se tiče plana „Proboj 1“ osobno mu nije poznat, budući za njega nikada nije čuo, ali mu je poznato da je od pripadnika službe sigurnosti SFRJ, a kasnije SRJ sačinjena organizacija koja je bila mimo postojećih obavještajnih službi, a pod kontrolom kontraobavještajne grupe ratnog vazduhoplovstva i protuvazdušne obrane JNA. Ta grupa je formirana negdje u ljeti 1990.g. i djelovala je od 1991. g. na teritoriju Bihaća. Na osnovu neposrednih kontakata sa pojedinim članovima grupe znao je da su u istoj bili II-okrivljeni Smiljanić Dušan kao rukovodioc grupe, njegov zamjenik III-okr. Knežević Čedo, zatim IV-okr. Gledić Vukašin, V-okr. Juran Miroslav, VI-okr. Teslić Milan, VII-okr. Borić Milan, VIII-okr. Klipa Mile, IX-okr. Malobabić Slavko, X-okr. Ajdinović Petar i XI-okr. Krnjeta Miloš. Pored tih osoba bilo je još nekoliko suradnika čija imena mu nisu poznata. Ta grupa je djelovala mimo redovnih struktura službi sigurnosti JNA, a povremeno je kontaktirala i sa načelnikom odjeljenja bezbednosti ratnog vazduhoplovstva i protuvazdušne obrane Rakočević Slobodanom. Poznato mu je iz osobnih kontakata da je cilj spomenute grupe bilo naoružavanje stanovništva srpske nacionalnosti a područje Like, Banije i Korduna, stvaranje šire suradničke obavještajne mreže, te stvaranje paravojne ilegalne civilne i vojne vlasti, sa konačnim ciljem izdvajanja dijelova teritorija RH istočno od linije Kupa-Korana-Kapela-Lički Osik- Gračac-Maslenica i pripajanja tzv. „Velikoj Srbiji“.

Iskazao je da je 1.9.1991.g. vojnim helikopterom zajedno sa Malobabić Slavkom prešao iz Zagreba u Bihać, gdje je upoznao sve ostale članove grupe, a Knežević Čedo mu je objasnio ciljeve i svrhu postojanja grupe i tada je neposredno čuo da je cilj grupe naoružavanje srpskog pučanstva na području Banije, Like i Korduna, te da za to ne znaju niti svi zapovjednici pojedinih kasarni i da se sve to mora odvijati tajno. Osim toga, saznao je da je cilj širenje obavještajnih diverzantsko-terorističkih akcija kao miniranje pruga, cesta, fizičke likvidacije pojedinih viđenijih pripadnika hrvatske vlasti, stvaranje paralelnih ilegalnih civilnih i vojnih vlasti i konačno izdvajanje dijelova Banije, Like i Korduna iz granica RH. Knežević Čedo mu je objasnio da je zapovjednik grupe II-okr. Smiljanić Dušan koji će mu objasniti sve ostale ciljeve i detalje. Za vrijeme boravka u Bihaću upoznao je i više puta susreo X-okr. Ajdinović Petra i XI-okr. Krnjeta Miloša, koji su bili zaduženi za područje Plitvica, Titove Korenice i Vrhovina. Za područje Vrginmosta i Vojnića zadužen je bio IV-okr. Gledić Vukašin, a V-okr. Juran Miroslav je bio zadužen sa područje Banije, pobliže Dvora na Uni i Kostajnice. VI-okr. Teslić Milan za područje Jasenka, Drežnice i Brinjskog kraja, VIII-okr. Klipa Mile za područje Plaškog, Drežnice i Vrhovina, odnosno VII-okr. Borić Milan, a Vlll-okr. Klipa Mile za područje Vrginmosta i Vojnića. Pored toga, X-okr. Ajdinović Petar i XI-okr. Krnjeta Miloš su bili nadležni sa Riječki korpus. Saznao je da je tokom 10. mj. 1991.g. podjeljeno oko 16.000 cijevi raznog lakog i teškog naoružanja na području Like, Banije i Korduna, a VII-okr. Borić Milan mu se hvalio da u siječnju i veljači 1991.g. na područje Plaškog i Drežnice dovezao više kamiona raznog naoružanja, koje je distribuirao lokalnom srpske nacionalnosti.

Iskazao je da je II-okr. Smiljanić Dušan na njega vršio pritisak, tako da se i on uključio u tu akciju. Jednom prilike je iz Bihaća helikopterom prebačen u Jasenak, gdje je trebao stupiti u kontakt sa Kričković Dušanom, učiteljem iz Jasenka i predsjednikom MZ Drežnika Trbović Đurom, kako bi snimio situaciju u svezi raspoloženja stanovništva organiziranosti naoružanja i njihovih potreba. Krajem rujna 1991.god. u dogovoru sa II-okr. Smiljanićem i III-okr. Kneževićem na cesti nedaleko Vrhovima preuzeo je kamion oružja i municije koje je dovezao neki Letica iz Plaškog, inače specijalac „Martićeve milicije“. U kamionu je bilo oko 120 papovki, nekoliko PM cal. 7,9 mm, 2 sanduka lakih PM, 16 zolja, 1-2 sanduka eksploziva, te 1 teški PMS sa optikom i veća količina municije. Sve je to odvezao na područje Vodoteča, Drežnice i Jasenka, gdje je oružje podjeljeno stanovništvu srpske nacionalnosti. Za područje Vodoteća, oružje je preuzeo Bogdanić Bogdan, a za područje susjednog sela Vitinj preuzeo je Ivošević Dmitar, bivši policajac. O ovoj raspodjeli naoružanja nije vođena nikakva pismena dokumentacija.

Na osnovu razgovora sa ostalim pripadnicima grupe utvrdio je da su pojedini pripadnici grupe držali „na vezi“ u suradničkom odnosu pojedine značajnije ličnosti na teritoriju RH. Na taj način je II-okr. Smiljanić Dušan i III-okr. Knežević Čedo držao Božanić Boška, tadašnjeg predsjednika SO Korenica, s kojim je svakodnevno kontaktirao u Bihaću ili Korenici, kao i Martić Milana, tadašnjeg ministra unutarnjih poslova tzv. „SAO Krajine“. VI-okr. Teslić Milan držao je u suradničkom odnosu Trbović Đuru koji je inače bio predsjednik MU Drežnika, a Vll-okr. Borić Milan je držao u suradničkom odnosu Medaković Nikolu, tadašnjeg predsjednika MZ Plaški. Svi suradnici Smiljanićeve obavještajne grupe bili su uglednije osobe na vlasti u tzv. „SAO Krajini“, a cilj je bio stvaranje ilegalne vojne i civilne vlasti od osoba za koje su bili sigurni da će u datom momentu provesti ciljeve i zadatke koje je grupa postavila.

Iskaz Radojka Radojčića - sa stranice 9

Radenko Radojčić je iskazao da od okrivljenika osobno poznaje I-okr. Vasiljević Aleksandra, Il-okr. Smiljanić Dušana, III-okr. Knežević Čeđomira, IV-okr. Gledić Vukašina, V-okr. Juran Miroslava, VII-okr. Klipa Milu i IX-okr. Malobabić Slavka. Tvrdi da je čuo za planove „Proboj 1“,“Proboj 2“ i „Proboj 3“- planove „Proboj 1“ i „Proboj 2“ držao je u rukama i vidio ih. Ti su planovi sačinjeni radi ostvarivanja „Memorandumskog programa“ i stvaranja tzv. „Velike Srbije“, ali mu nije poznato tko je tvorac tih planova. Svi okrivljenici su bili u grupi za realizaciju tih planova, a osim toga imali su i široku mrežu vanjskih suradnika. Tvrdi, da mu je poznato mnogo više detalja o planovima „Proboj 1“ i „Proboj 2“, kao i o realizaciji tih planova, o osobama koje su ih realizirale i slično, ali o svemu tome ne želi govoriti kao svjedok, jer bi time sebe izložio daljnjem krivičnom gonjenju, sramoti svoju obitelj, a osim toga kako je protiv njega u toku kazneni postupak pred vojnim sudom u Karlovcu, svjedočenjem bi mogao doći u koliziju sa svojim obranom pred Vojnim sudom u Zagrebu. Ante Beljo (Hrvatski tjednik)

 

knjiga: Svjedočanstvo glinskih logoraša, Ivan Lipak
knjiga: Sisački žrtvoslov hrvatskog domovinskog rata, Darko Zahirović
knjiga: Petrinjski žrtvoslovni leksikon domovinskog rata


hkv.hr/ HIC.hr
foto:arhiv


Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama

Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletn: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre