DR. VLADIMIR P. GOSS, STALNI SURADNIK “DOMA I SVIJETA” I SAVJETNIK INSTITUTA “IVO PILAR” U SURADNJI S HMI-om POKRECE NOVI PROJEKT:

Hrvatski ce studenti po prvi put proucavati iseljenicki tisak!

“Studenti ce u Hrvatskoj matici iseljenika biti upoznati sa njenim radom, projektima i publikacijama: Domom i svijetom, Maticom i glasilom HBZ-a Zajednicarom. Na osnovi toga ce zakljuciti sto su naucili o hrvatskoj dijaspori i sto misle da te publikacije pruzaju Hrvatima u iseljenistvu. Sve to pridonijet ce procesu boljeg razumijevanja dijaspore, o cemu se u Hrvatskoj zna koliko, primjerice, o ekvatorijalnoj Africi. Iskreno se nadam da ce ovaj projekt otvoriti mlade Hrvate za njihove sunarodnjake u inozemstvu”

Razgovarala: Natasa S. Besirevic

          Dugogodisnji suradnik “Doma i svijeta” u kojem vec dvije godine pise kolumnu iz SAD-a, po struci povjesnicar umjetnosti koji se profesionalno bavi novinarstvom, autor cetiri romana i nebrojeno mnogo novinskih kartica, siroj javnosti poznat i kao strani dopisnik “Vecernjeg lista” iz Washingtona, a tek rijetkima kao znanstveni savjetnik pri Institutu “Ivo Pilar” dr. Vladimir P. Goss ovih dana priprema, u suradnji sa Hrvatskom maticom iseljenika jedan potpuno novi projekt u Hrvatskoj: Rijec je, naime, o proucavanju iseljenickog tiska kojeg ce studenti sociologije pri Hrvatskim studijima, gdje je dr. Goss gostujuci profesor, imati prigodu po prvi put analizirati na temelju nacina predstavljanja Hrvatske u svijetu, pracenja iseljenickih dogadjanja i nacina prezentiranja za iseljenike zanimljivih tema. “Pod okom” 50-ak studenata tako ce se naci nas prilog “Dom i svijet”, mjesecnik HMI-a “Matica” i glasilo Hrvatske bratske zajednice “Zajednicar”.Taj smo projekt iskoristili za razgovor s dr. Gossom, ne samo o iseljenickom tisku, vec i o medijskoj slici Hrvatske u SAD-u.
          • Vec dugo godina suradjujete s hrvatskim medijima, i to iz zemlje u kojoj su mediji iznimno mocni. Kakva je zapravo medijska slika Hrvatske u SAD-u?
          -Slika je Hrvatske iznimno losa. Amerikanci zapravo ne znaju gotovo nista o Hrvatskoj i tu je najveci problem. Nas je najveci problem da mi njih nismo uspjeli educirati o nasoj zemlji, mi nemamo kampanje “public education”, tzv. promidzbu kojoj bi se Amerikancima jasno dalo do znanja sto je Hrvatska i sto su Hrvati. Amerikanci znaju da postoji oko 2 milijuna Hrvata u SAD-u, ali njih ne povezuju s domovinom Hrvatskom ili BiH. Nas je osnovni problem bio, osobito tijekom Domovinskog rata, taj sto su Srbi imali stotinu godina prednosti ispred nas u promidzbi u svijetu, pa tako i u SAD-u. Oni su se vrlo uspjesno infiltrirali u medije i utjecali na politicare, sto smo mi u pocetku uspjesno suzbijali, no cini se da danas polako zaostajemo. Najopasniji vid iskrivljene slike o Hrvatskoj je taj da su ovdje svi isti i da su svi krivi.
          • Koliko u cilju suzbijanja tih lazi sudjeluju Hrvati iz SAD-a i jesu li uopce svjesni svog podrijetla?
          -Desetljecima su se neki dijelovi americko hrvatske zajednice smatrali “jugosima”, pri cemu se izbjegavalo hrvatsko ime. Cak ni nasa najveca zajednica – Hrvatska bratska zajednica – nije bila odvise politicki svjesna, iako je bila neobicno vazna u ocuvanju hrvatskih zasada, jezika i kulture, ali od celnistva g. Luketicha to se promijenilo. Americki Hrvati su se “probudili” stvaranjem hrvatske drzave i njihov se identitet obnovio, pri cemu je hrvatsko americka zajednica neobicno mnogo doprinijela: politicki, medijski i humano. Iako je nakon rata ta svijest pomalo splasnula, americki Hrvati se preko Interneta nastoje povezati u stvaranju slike o Hrvatskoj.

Zahvaljujuci Internetu Hrvati u SAD-u su informirani o Hrvatskoj
          • Koliko su Hrvati u SAD-u uopce informirani o Hrvatskoj?
          -Zahvaljujuci modernoj tehnologiji, dosta dobro, iako bi hrvatske vlasti mogle uciniti vise da bi se ta informacija distribuirala brze i jasnije. Mediji kojim bi te informacije mogle ici su prvenstveno elektronicki, jer primjerice gotovo svaka informacija danas ide preko Hrvatskog informacijskog centra i gotovo svi dnevnici u Hrvatskoj danas imaju i elektronicko izdanje, citani su preko Interneta. Ali, pomoglo bi i kad bi politicari, bez obzira iz koje stranke, i drugi javni djelatnici dolazili u SAD, posjecivali nase zajednice i upoznavali ih sa svojim stavovima, cime bi se nasa zajednica “na siroko” informirala, a po potrebi se obracali i americkoj javnosti. Tu bih uputio kompliment “Domu i svijetu” koji radi izvrstan posao u informiranju Hrvata svakodnevnim informacijama iz domovine i dijaspore. Posebno raduje elektronicko izdanje koje je drugacije i koje ubrzava protok ideja.
          • U suradnji s Hrvatskom maticom iseljenika i Hrvatskim studijima, gdje predajete kao gost profesor, pokrecete projekt istrazivanja iseljenickog tiska. O cemu se radi?
          -Rijec je o seminaru “Hrvati u americkoj dijaspori –polozaj, institucije i tendencije”, gdje se ne bavimo prosloscu, vec razdobljem zadnjih 10 godina kako bi buducim mladim liderima ove zemlje prenio iskustva dijaspore kao “zivog” dijela hrvatskog naroda u smislu da Hrvati postanu dio globalne zajednice. To je poruka koju saljem svojim studentima. Zato inzistiram na dozivljaju direktnog materijala koji je vezan uz iseljenistvo. Stoga ce studenti, njih oko 50-ak, u Hrvatskoj matici iseljenika biti upoznati sa njenim radom, projektima i publikacijama: “Domom i svijetom”, “Maticom” i glasilom HBZ-a “Zajednicarom”. Na osnovi toga ce zakljuciti sto su naucili o hrvatskoj dijaspori i sto misle da te publikacije pruzaju Hrvatima u iseljenistvu. Studenti ce to prouciti i referirati na nastavi.
          • Sto ce konkretno znaciti taj projekt za sve nas?
          -Osnovno je upoznavanje s materijalom koji nasi ljudi ne poznaju, pri cemu bih apelirao da se te tiskovine salju i na hrvatske adrese kako bi postale poznatije u Hrvatskoj. Konkretno, mislim da ce projekt dati uvid u to sto mi pokusavamo uciniti da bi ucinkovito informirali dijasporu, kakve informacije mi u Hrvatskoj dobivamo iz dijaspore. Sve to pridonijet ce procesu boljeg razumijevanja dijaspore, o cemu se u Hrvatskoj zna koliko, primjerice, o ekvatorijalnoj Africi. Iskreno se nadam da ce ovaj projekt otvoriti mlade Hrvate za njihove sunarodnjake u inozemstvu i uvjeriti ih u misao da smo svi Hrvati, bez obzira gdje zivimo.

«««Povratak na sadrzaj