HIC samo najbolje iz Hrvatske
vijesti-regija

hrvatski šah

Hrvatski šah, set









30.prosinca 2021.
OD 1991. BROD JE U CRNOJ GORI
Crna Gora pristala na pregovore s Hrvatskom o školskom brodu Jadran

školski brod Jadran
školski brod Jadran

Crnogorska vlada objavila je u četvrtak da su Crna Gora i Hrvatska postigle suglasnost o osnivanju međudržavne komisije koja bi se na detaljniji način posvetila rješavanju pitanja broda Jadran, s obzirom na različita tumačenja kome brod pripada.

To je navedeno u dokumentu crnogorske vlade o suradnji sa susjednim zemljama.

Republika Hrvatska smatra, kako su ranije ustvrdili njeni dužnosnici, da taj jedrenjak treba pripasti Hrvatskoj, jer mu je Split bio matična luka, odakle je 1991. godine doplovio u Crnu Goru na remont i gdje je nakon rata i ostao.

Od tada su ga koristile vojska Srbije i Crne Gore, a od 2006. školski brod Jadran postao je sastavni dio mornarice Crne Gore, te su njezini dužnosnici tvrdili da je vlasništvo Crne Gore.

U dokumentu crnogorske vlade istaknuto je i da se sveukupni odnosi Crne Gore i Hrvatske mogu ocijeniti kao prijateljski, te da Hrvatska od obnove crnogorske neovisnosti Crnoj Gori u kontinuitetu pruža političku i ekspertsku pomoć neophodnu za brži napredak zemlje na putu europskih integracija.

Podsjeća se i da tijekom nedavnog posjeta crnogorskog ministra vanjskih poslova Đorđa Radulovića Zagrebu, postignut dogovor da se obnovi rad Međuvladinog mješovitog odbora za provođenje Sporazuma o zaštiti prava hrvatske manjine u Crnoj Gori i crnogorske manjine u Hrvatskoj, koji je bio u zastoju od 2018.

Time će se ostvariti suradnja u pitanjima koje imaju nemjerljivi značaj za položaj i ostvarivanje prava pripadnika nacionalnih zajednica u obje države, a koji predstavjaju kvalitetnu poveznicu koja obogaćuje ukupne bilateralne odnose, navedeno je u dokumentu crnogorske vlade. (HRT.hr)




O školskom brodu Jadran


Glavni projektant, autor plana gradnje broda “Jadran“ bio je inženjer Josip Škarica iz Rijeke. Gradnja plovila započela i završena je u Njemačkoj, u Hamburgu, u brodogradilištu Stlken Sohn, a brod je u srpnju 1933. stigao na Jadransko more.

Inicijator gradnje bio je splitski ogranak društva Jadranska straža. U lipnju 1925. godine Glavni odbor Društva donio je odluku o nabavi školskog broda. Isto to Društvo jedrenjak je darovalo i na svečan način predalo Ratnoj mornarici u rujnu 1933. godine u Splitu. Ukupan trošak gradnje plovila bio je 622.743 njemačke marke ili 8,407.030 tadašnjih dinara. Zahvaljujući reparacijama isplaćenima ondašnjoj Kraljevini poslije Prvog svjetskog rata i novcu Komande ratne mornarice, 86,4 posto sredstava za gradnju broda osigurala je država. Preostalih 13,6 posto novca osigurali su članovi ogranaka Društva iz mnogih gradova ondašnje Kraljevine.

Od tada do 1990. godine brod je korišten kao izuzetno korisno plovilo za obuku. Bio je upisan u Flotnu listu Komande ratne mornarice u doba Kraljevine, potom u Flotnu listu Jugoslavenske ratne mornarice u razdoblju FNRJ/SFRJ. Brod je bio korišten i u civilne svrhe, za obuku, dakle, vojnih, ali i civilnih pomoraca i nautičara.
U listopadu 1990. godine brod je iz Splita odvezen na remont u Remontni zavod “Sava Kovačević“ u Tivtu u Crnoj Gori. Uređenje plovila trebalo je potrajati 18 mjeseci. Upravo u tom razdoblju započinju sukobi i agresija na Hrvatsku. Brod “Jadran“ otad je u Crnoj Gori, do dana današnjega nije vraćen Hrvatskoj.

Školski brod “Jadran“ izuzetno je zanimljivo plovilo i bit će dobro i važno istraživati sve ono što se događalo od vremena njegova nastanka do danas. Primjerice, u razdoblju Drugog svjetskog rata bio je u Veneciji, ondje nije korišten i dosta je propao. Krajem 1946. dotegljen je iz Venecije u FNRJ. Nedugo potom započeta je temeljita obnova i uređenje broda, što je završeno 1949. godine. U razdoblju od svog nastanka do 1990. brod je bio u Hrvatskoj, u lukama od Dubrovnika, Divulja, Pule i Ratne luke Lora. Mnoga od plovila, još točnije, veliki broj plovila i opreme KJRM potom i JRM bio je baziran u hrvatskim lukama. Sagledavano iz perspektive ondašnje SFRJ, ukupna dužina obale Jadranskog mora države bila je 2092,4 km. Najveći dio obale, 85 posto obalne crte države, bio je dio hrvatske jadranske obale. Sasvim logično je i normalno da je u tadašnjim vojnim lukama najviše brodovlja bilo bazirano na području Hrvatske – 89 posto flote JRM, dok je u crnogorskim lukama bilo bazirano 11 posto flote. U konačnici, nakon razgradnje i rasapa federalne države i događanja tijekom 1991. i 1992., Hrvatskoj je pripalo 15,7 posto flote JRM, a Crnoj Gori 84,3 posto. Treba napomenuti i to da plovila i vojno osoblje ondašnje JRM odlaze s otoka Visa i Lastova tek krajem svibnja 1992. godine i bivaju stacionirani u lukama Crne Gore.

Važno je istaknuti i što je bio povod gradnji i nastanku školskog broda “Jadran“. U razdoblju Kraljevine otoci Cres, Lošinj, Lastovo i Palagruža, Istra i Zadar, shodno Rapalskom ugovoru utvrđenom u studenome 1920., bili su Italije. Svaka država, bila to ondašnja Kraljevina, potom FNRJ/SFRJ ili pak današnja Republika Hrvatska, mora imati ratnu mornaricu i imati mogućnost čuvanja i obrane svojega mora, obale, obalnoga pojasa i otoka. Istra, Zadar, Cres, Lošinj i Palagruža, nakon završetka Drugog svjetskog rata, postaju dijelovi ondašnje države i SRH, a ratna mornarica nastavlja svoje radove i poslove.

Zanimljivo je spomenuti zapovjednike broda “Jadran” u razdoblju od 1933. do 1991. godine. Ukupno ih je bilo 16, 14 Hrvata, jedan Slovenac i jedan Srbin (u razdoblju od 1988. do 1991. zapovjednik je bio poručnik, po nacionalnosti Srbin, rođen u BiH).



Za obuku pomoraca

Ministarstvo obrane Republike Hrvatske krajem listopada 2012., zahvaljujući brojnim suradnicima i autorima, napravilo je tekst “Bijela knjiga o školskom brodu ‘Jadran’“. Jedan od autora teksta je prof. dr. sc. Vladimir Đuro Degan, koji jasno navodi što bi se i na kakav način moglo i moralo riješiti. Bez obzira na to što su države sljednice bivše SFRJ 2001. potpisale Ugovor o pitanjima sukcesije te je Zakon o potvrđivanju Ugovora usvojen u Hrvatskom saboru 2004., činjenica je da su države sljednice do dana današnjega napravile vrlo malo toga što je povezano s pitanjem sukcesije vojne imovine. Vladimir Đuro Degan na jasan način naglašava kako je Ugovorom, člankom 3., u točci (1) naznačeno: „Materijalna pokretna imovina SFRJ koja se nalazila na teritoriju SFRJ prelazi na državu sljednicu na čijem se teritoriju nalazila na dan na koji je potonja proglasila neovisnost“. Članak 4. jasno naznačuje, navodi dalje profesor Degan, da: „Bez obzira na stavak (1) članka 3. ovoga Aneksa, materijalna pokretna državna imovina SFRJ koja je bila dio vojne imovine te države podliježe posebnim aranžmanima koje će međusobno dogovoriti zainteresirane države sljednice“. Bez obzira na sastanke i dogovore predstavnika zemalja sljednica, primjerice, u Beogradu, u rujnu 2009., ili pak na osnivanje povjerenstva za rješavanje imovinskih i drugih srodnih pitanja između Republike Hrvatske i Crne Gore, što je učinila Vlada RH, do dana današnjega pitanje školskog broda “Jadran“ nije riješeno.


Što se događalo u tom razdoblju devedesetih godina prošlog stoljeća na područjima Republike Hrvatske, u Slavoniji, Vukovaru, potom na kninskom području i u Škabrnji, na mnogim područjima Hrvatske, napose u današnjoj Dubrovačko-neretvanskoj županiji potrebno je i važno je sagledavati i istraživati. Primjerice, početkom listopada 1991. pripadnici ondašnje vojske započinju napad na jug Dalmacije, Dubrovnik i šire dubrovačko područje, a crnogorski politički dužnosnici Momir Bulatović i Branko Kostić obilaze jedinice okupatorske vojske, jedinice angažirane na dubrovačkom ratištu. Sasvim je jasno i nedvojbeno da su događanja u tom razdoblju napad i agresija na Republiku Hrvatsku.


No, pitanje školskog broda “Jadran“ i danas je otvoreno pitanje. Moguće je provesti i međunarodnu arbitražu ili tražiti da o tome odluči međunarodni sud. S obzirom na vrijednost broda (oko 4 do maksimalno 5 milijuna eura) te napose na činjenicu da je riječ o brodu koji je bio stacioniran u hrvatskim lukama te je riječ o hrvatskom brodu i hrvatskom vlasništvu, bilo bi ipak najbolje i najsvrsishodnije to pitanje riješiti dogovorom Republike Hrvatske i Crne Gore. S jedne strane sasvim je logično i normalno da država, u ovom slučaju Republika Hrvatska, vodi računa i sagledava svoja prava i prava svojih građana te rješava ta pitanja i probleme. Jednako tako, Republika Hrvatska bez imalo oklijevanja pomagala je i pomaže državama koje zatraže pomoć bez obzira na to je li riječ o političkim, ekonomskim, sigurnosno-obrambenim i drugim poslovima ili o pomoći u slučajevima poplava, požara ili nekih drugih događanja. Sredinom prošle, 2017. godine Crna Gora, uz jasnu i neprijepornu potporu RH postala je članica NATO-a, a Republika Hrvatska podržavala je i podržava usmjerenost Crne Gore prema članstvu u Europskoj uniji. Nadamo se zato i vjerujemo da će školski brod “Jadran” uskoro biti brod Hrvatske ratne mornarice i koristiti za obuku vojnih i civilnih pomoraca i nautičara Republike Hrvatske, kao i pomoraca i nautičara Crne Gore i ostalih država koje to budu željele. (vecernji.hr)

 

 

Drvena maketa -školski broj Jadran


HIC.hr
foto:

 




 
Vijesti | Audio | Dom i svijet | Turizam | HIC TV | Oglasnik | Knjige | Hrvati izvan domovine | Linkovi | Marketing | O nama
Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. All rights reserved.
Included in this bulletn: Reproduction or copying of images is prohibited.
Croatian Information Centre - Service Agreements
Contact Croatian Information Centre